Odjeća od plastike – provjerite etikete!
djeća i općenito proizvodnja tekstila jedan je od najvećih zagađivača na svijetu! O zagađenju plastikom se nekad nije toliko pričalo i to nije bila poznata tema. Sada su stigla drugačija vremena, šteta ja velika i treba je pokušati umanjiti. U svemu oko nas postoji određeni dio plastike pa tako i u odjeći. Ako tome ranije niste pridavali neku važnost, uzmite nekoliko komada iz svog ormara i provjerite etikete. Osim ako niste veoma osviješteni i ne kupujete isključivo organski pamuk ili lan, vrlo je vjerojatno da vaša najdraža majica sadrži sintetička vlakna odnosno najobičniju plastiku koja se dobiva isključivo iz naftnih derivata. Ta vlakna mogu biti do 60 puta tanja od ljudske kose što ih čini laganima i otpornima te se zbog toga smatraju superiornim materijalima.
Isto tako su i termoplastična što znači da se mogu taliti i reformirati te se vrlo često ugrađuju u djevičanska vlakna kako bi takav materijal bio izdržljiviji. No, ono u čemu se krije prava opasnost jest da se pranjem odjeće od sintetičkih materijala u ocean otpušta oko 0,5 milijuna tona mikrovlakana godišnje.
Pranjem sintetičkih materijala u ocean se otpušta oko 0,5 milijuna tona mikrovlakana godišnje!
Sintetička odjeća koju peremo u perilici rublja odgovorna je za 35 % primarne mikroplastike koja se ispušta u naš okoliš. Jednim pranjem poliesterske odjeće u perilici može se ispustiti 700 tisuća mikroplastičnih vlakana koja mogu završiti u prehrambenom lancu. Neki od najčešćih sintetičkih materijala su poliester, najlon, likra i rajon.
Poliester
Većina današnje odjeće sastoji se od neke vrste poliestera. Postoje neke vrste koje su biorazgradive, iako većina nije! U početku se ovaj materijal koristio za izradu užadi, kablova i vrećica za pakiranja, a sada je neizostavan u donjem rublju, kućnom tekstilu te svim vrstama odjeće. Također, ovaj materijal ne diše i ne upija dobro tekućine pa se ne preporučuje za ljetne mjesece, a gotovo sva sportska odjeća izrađena je upravo od poliestera!
Najlon
Najlon je sintetički materijal načinjen početkom 20. stoljeća isključivo kao zamjena za skupocjenu svilu. Na početku se koristio za padobrane, oklope i druge proizvode za vojsku, dok je danas neizbježan materijal u proizvodnji čarapa, turističke opreme te općenito muške i ženske odjeće. Čvrsti najlon se koristi za izradu vijaka, zupčanika i četki za kosu. Najlonske smole koriste se u nekim pakiranjima hrane, najčešće u onima koja dolaze u vrećicama za pećnicu. Iako mnogi navode brojne prednosti odjeće izrađene od ovog materijala, može izazvati alergijske reakcije, crvenilo i iritaciju posebno na osjetljivoj koži.
Elastan, likra, spandex
Ovo sintetičko vlakno karakterizira izuzetna elastičnost – može se proširiti i do pet puta od svoje početne veličine. Zbog svoje elastičnosti i čvrstoće koristi se u mnogim sportskim odjevnim predmetima. Biciklističke hlačice, kupaći kostimi, skijaške hlače samo su neki od najčešćih primjera. Elastan je kao materijal 2014. završio na crnoj listi jer ga je nemoguće reciklirati i većina takve odjeće završava na deponiju.
Akril
Razvijen je sredinom 20. stoljeća, snažan, lagan i topao materijal koji se obično koristi za kapute, džempere, namještaj, tepihe… Na prvi dodir može se zamijeniti za vunu ili kašmir, stoga je vrlo važno čitati sastav. Tim sa Sveučilišta Plymouth u Ujedinjenom Kraljevstvu proveo je cijelu godinu analizirajući što bi se dogodilo kada bi brojni sintetički materijali bili oprani na različitim temperaturama u kućnim perilicama, koristeći različite kombinacije deterdženata, kako bi kvantificirali gubitak mikrovlakana. Otkrili su da je akril odgovoran za otpuštanje gotovo 730.000 sitnih sintetičkih čestica po pranju, čak pet puta više od tkanine od mješavine poliestera i pamuka i gotovo jedan i po puta više od čistog poliestera.
Rajon
Rajon je polusintetičko vlakno, izrađeno od regenerirane celuloze. Na opip može imitirati prirodna vlakna poput pamuka i lana, a najčešće je to svila pa se još naziva i umjetnom svilom. Iako glavni udio ima celuloza, kemijskom modifikacijom dodane su još neke plastične komponente što ga čini izrazito teško razgradivim materijalom. Tkanine od rajona su mekane, glatke, hladne, udobne i visoko upijajuće, ali ne izoliraju uvijek tjelesnu toplinu, što ih čini idealnim za korištenje u vrućim i vlažnim klimama.
No, suprotno onome što mnogi misle, konvencionalna proizvodnja pamuka nije dobra za okoliš. Ako usporedite pamuk s poliesterom, svakako je ekološki prihvatljiviji izbor zbog svoje biorazgradivosti. Međutim, iako će se pamučna vlakna na kraju razgraditi u hranjive tvari za tlo, nisu bezopasna u ekološkom aspektu. Ako želite održiviji ormar, ipak bih savjetovala kupnju second hand odjeće kada su iscrpljene sve druge mogućnosti!