Za mikroplastiku su svi čuli, no kako se zapravo definira?
ikroplastika, kao što sam naziv implicira, predstavlja sitne plastične čestice. Službeno se definira kao plastika manja od 5 milimetara u promjeru, no pod oznaku „mikro” spadaju i komadići manji od jednog milimetra što ih čini gotovo nevidljivima ljudskom oku. Nekad se nije znalo da se veći komadi plastike u prirodnim procesima usitnjavaju na komadiće. Usitnjavanje nastaje djelovanjem prirodnih elemenata poput sunca, korozije, valova, međusobnog trenja i vjetrova. Postoje dvije kategorije mikroplastike: primarna i sekundarna.
Primarna mikroplastika uključuje sitne čestice iz komercijalnih proizvoda, poput kozmetike, i mikrovlakana iz sintetičkog tekstila, poput odjeće i ribarskih mreža. Sekundarna mikroplastika nastaje razgradnjom većih plastičnih predmeta, poput boca i ambalaže, uslijed izlaganja sunčevom zračenju i oceanskim valovima.
Mikroplastika koja nastaje u kućanstvima dolazi iz različitih svakodnevnih aktivnosti i proizvoda. Neki od glavnih izvora uključuju:
Pranje sintetičke odjeće
Odjeća od sintetičkih materijala poput poliestera, akrila i najlona otpušta male plastične čestice, poznate kao mikrovlakna, tijekom pranja. Ta vlakna završavaju u otpadnim vodama i često ne mogu biti filtrirana u postrojenjima za pročišćavanje, čime dospijevaju u rijeke i mora.
Proizvodi za osobnu higijenu i kozmetika
Pilinzi, gelovi za tuširanje, paste za zube, ali i neki šamponi, sadrže mikroplastiku u obliku sitnih plastičnih čestica. Iako mnogi brendovi sada smanjuju upotrebu mikroplastike, još uvijek se može naći u mnogim proizvodima koji se ispiranjem ispuštaju u kanalizaciju.
Kućni proizvodi i dekoracija
Neki kućanski proizvodi, poput tepiha, namještaja ili čak boja, mogu sadržavati mikroplastiku koja se s vremenom oslobodi uslijed trenja ili starenja materijala. Ove čestice mogu završiti u kućnoj prašini koja se potom raspršuje u zrak ili pada na površine u domu.
Plastične vrećice i pakiranja
Plastika koja se koristi za pakiranje hrane, proizvoda za čišćenje ili drugih potrepština može se s vremenom raspasti na male komadiće tijekom upotrebe ili nepravilnog odlaganja. Ti mali komadići plastike također doprinose nastanku mikroplastike u okolišu.
Vrlo često zaboravljamo što je sve izrađeno od plastike i na koji sve način može doći do onečišćenje istom. Znanstvenici predviđaju da se najmanje 5,6 milijuna metričkih tona sintetičkih mikrovlakana oslobodi samo prilikom pranja odjeće!
Mikroplastika je prisutna svuda – u oceanima, na plažama, u zraku i prehrambenom lancu. Vjetar često prenosi plastiku u mora, gdje je konzumiraju morske životinje. Na kraju, ona može završiti i na našim tanjurima. Mikroplastika je pronađena u svim morskim organizmima, od planktona do kitova, ali i u komercijalnoj ribi, morskim plodovima i vodi za piće.
Poseban izazov predstavlja činjenica da standardna postrojenja za pročišćavanje vode ne mogu potpuno ukloniti mikroplastiku. U morima se ona često veže s drugim štetnim kemikalijama prije nego što je pojedu morski organizmi.Postoje brojna istraživanja, no još uvijek nije znanstveno potvrđeno je li konzumirana mikroplastika štetna za zdravlje ljudi i životinja te, ako jest, kakve specifične opasnosti nosi.