Pamuk – proizvodnja i utjecaj na okoliš!
uprotno onome što mnogi misle, konvencionalna proizvodnja pamuka nije dobra za okoliš. Ako usporedite pamuk s poliesterom, svakako je ekološki prihvatljiviji izbor zbog svoje biorazgradivosti. Međutim, iako će se pamučna vlakna na kraju razgraditi u hranjive tvari za tlo, nisu bezopasna u ekološkom aspektu.
Pamuk je vrlo popularan materijal u tekstilnoj industriji te je najčešće korišteno prirodno vlakno za izradu tkanina. Čini 33 % svih vlakana koja se koriste u tekstilu i jedan je od vodećih svjetskih usjeva. Ljudi svestrana pamučna vlakna koriste u mnoge svrhe, od mode, opremanja doma do industrijske primjene.
Proizvodnja pamuka zapošljava preko 250 milijuna ljudi diljem svijeta. Usjev je najpopularniji, najprofitabilniji, neprehrambeni usjev na globalnoj razini, iako zauzima samo oko 2,5 % obradivog zemljišta. Uzgoj pamuka zapošljava oko 7 % ukupne radne snage u zemljama u razvoju. Uzgoj pamuka je vitalan za gospodarstvo, ali šteti planetu.
Emisije ugljika iz proizvodnje pamuka iznose oko 220 milijuna tona godišnje. Obični komercijalni pamuk koristi znatnu količinu sintetičkih gnojiva koja ispuštaju dušikov oksid u atmosferu. Dušikov oksid je snažan staklenički plin, 310 puta jači od ugljičnog dioksida. Druge neodržive prakse poput sječe šuma i teške uporabe kemikalija također doprinose emisiji stakleničkih plinova.
Također, pamuk kao usjev i u proizvodnji zahtijeva veliku količinu vode. Za proizvodnju jedne pamučne majice potrebno je oko 2700 litara vode. To je dovoljno pitke vode za jednu osobu u razdoblju od dvije i pol godine. Obojane pamučne tkanine izgledaju sjajno, ali tkanine za bojenje troše oko 5 trilijuna litara vode svake godine u cijelom svijetu. Za proizvodnju kilograma pamučnog vlakna potrebno je oko 20.000 litara vode. Neki kažu da je pamuk najveći potrošač vodenih resursa od svih poljoprivrednih proizvoda. Najčešće je ovakva praksa potpuno neodrživa.
Farme pamuka obično su monokulturne. Kao i kod svih monokulturnih sustava, tlo trpi izrazitu degradaciju. Globalno područje posvećeno uzgoju pamuka bilo je više-manje konstantno tijekom posljednjih 70 godina. Međutim, iscrpljenost tla dovela je do širenja na nova područja zbog čega se krče šume, a divlje životnije gube svoja staništa. Također, postoji visok rizik od erozije gornjeg sloja tla jer na tim farmama nema drveća. Erozije mogu dovesti do nakupljanja sedimenta do razine opasne za život u vodi. Istraživanje je dokazalo da visoka sedimentacija u potocima i rijekama može smanjiti gustoću morskih organizama poput beskralješnjaka i riba. Također može uzrokovati porast temperature vode i smanjiti sadržaj kisika. Upotreba kemikalija u uzgoju pamuka također šteti tlu. Ometa sposobnost tla da filtrira vodu i veže ugljik, dok istovremeno oštećuje prirodnu plodnost tla.
Za proizvodnju pamuka koristi se 11 % svjetskih insekticida i pesticida kao i 4 % svjetskih umjetnih fosfornih i dušičnih gnojiva. To je treći usjev s najviše upotrebe pesticida u SAD-u. Stručnjaci procjenjuju da pamuk godišnje potroši 8 milijuna tona sintetičkih gnojiva i 200.000 tona pesticida na globalnoj razini. Od deset najviše korištenih pesticida korištenih u uzgoju pamuka u 2017., čak tri se smatraju kancerogenima za ljude. Ostali su potencijalni endokrini disruptori i otrovni su za pčele.
Pamuk jarkih boja ili čak netaknuti bijeli pamuk privlači potrošače, ali mnogi ljudi nisu svjesni ekoloških troškova. Modna industrija odgovorna je za oko 20 % industrijskog onečišćenja vode. Sva bojanja, izbjeljivanja i razni kemijski tretmani kroz koje prolazi pamuk doprinose toj brojci. Otpadne vode iz proizvodnje sadrže pesticide, otrovne boje, klor i druge kemikalije koje se koriste za preradu usjeva u vlakna i nakon toga u odjeću. Ti zagađivači ulaze u vodene sustave poput rijeka, jezera, močvara i podzemnih vodonosnika i onečišćuju ih. Utvrđeno je da kišnica u brazilskoj regiji uzgoja pamuka sadrži 19 pesticida, od kojih se 12 može izravno pripisati uzgoju pamuka.
Bilo bi izuzetno teško i gotovo nemoguće potpuno zaustaviti proizvodnju pamuka. Zato je svijetu potreban bolji i održiviji način uzgoja! Mnogi vjeruju da je organski pamuk održivija alternativa običnom pamuku. Čini se da rješava ekološke probleme koji su povezani s konvencionalnim pamukom. Kad bi svjetska populacija prešla na organski pamuk, mogao bi se za 46 % smanjiti utjecaj pamuka na globalno zagrijavanje. Također bi moglo biti 70 % manje zakiseljavanja tla i 26 % manje potencijala eutrofikacije. Također, u organskom uzgoju pamuka nije dopuštena genetska modifikacija. To ga čini sigurnijim za radnike i potrošače. Organski uzgoj pamuka također uključuje postupke kao što su plodored, biološka kontrola štetočina i očuvanje vode.
Organski pamuk troši manje kemikalija i resursa u usporedbi s običnim pamukom. Koristi 62 % manje energije i 88 % manje vode. Ne opterećuje rijeke i mora jer je 80 % organskog pamuka navodnjavano isključivo kišom. Organski uzgojen pamuk ne koristi kemijske pesticide i gnojiva. Umjesto toga, koristi prirodne metode suzbijanja štetočina. To znači manje onečišćenja okoliša uz poboljšano zdravlje tla.
Zato, kada i ako možete, birajte pamuk koji ima određeni certifikat. Na našem tržištu najčešće možete naići na cerfifikate GOTS i OEKO TEX. Certifikat GOTS (Global Organic Textile Standard) jamči održivu i društveno odgovornu proizvodnju tekstila i 100 % pamuk, dok certifikat STANDARD 100 by OEKO-TEX® jamči kupcima da proizvod ne sadrži štetne razine tvari za koje se zna da su zdravstveno upitne.