Kupujete piće u hodu – koju ambalažu odabrati?
današnje je vrijeme sve veća svijest o važnosti očuvanja okoliša i potrebi smanjenja količine otpada koji proizvodimo. Kada govorimo o ambalaži za pića, postavlja se pitanje koja je najbolja opcija za okoliš. Brojne su vrste ambalaže dostupne na tržištu, od plastičnih i staklenih boca do tetrapaka, no sve one imaju različite utjecaje na okoliš. Najodrživija je upravo ona opcija koju već imamo pri ruci. Uvijek punim svoju staklenu bocu za vodu i pobrinem se da je cijelo vrijeme sa mnom.
Nedavno sam bila u Splitu i zaboravila sam ponijeti svoju termosicu. Taman sam osjetila žeđ za sokom jer mi je šećer naglo pao. Parkirala sam automobil u centru grada i otišla do Rive. Iskreno, iznenadila me cijena soka od dva eura, pa sam odustala i vratila se natrag do auta po svoju termosicu kako bih je napunila vodom. Kada sam se vratila, dočekao me račun za parking u iznosu od pet eura, što me podsjetilo koliko cijena zaštite prirode može biti visoka…
U ovom ćemo članku zajedno istražiti prednosti i nedostatke različitih vrsta ambalaže za napitke te pokušati odgovoriti na pitanje koja je najbolja opcija za okoliš. Idemo jednu po jednu kategoriju ambalaže obraditi u stavci proizvodnje, ponovne upotrebe, recikliranja i otpada.
TetraPak
TetraPak je ambalaža koja se sastoji od oko 75% kartona, ali je preslojena plastikom i aluminijem. Može se reciklirati, ali je mnogo manje vjerojatno da će do toga doći – upravo je zbog te složene strukture koja sadrži plastiku, aluminijske slojeve i papir, recikliranje zahtjevnije i manje rasprostranjeno. Stoji podatak da se reciklira 26% ambalaže TetraPak. Ali, za izradu je potrebno mnogo manje energije nego za druge oblike pakiranja, što ga čini pobjednikom u klimatskom pogledu.
Plastične boce
Plastične se boce obično izrađuju od vrste plastike PET koja je nusproizvod nafte. Najveći problem je taj što tvrtke ne smanjuju proizvodnju boca, već im smanjuju težinu kako bi smanjili troškove, upotrebu plastike i emisije ugljika. Neki koriste i bioplastiku PLA, koja koristi biljni materijal, gdje je velika količina zemlje potrebna za uzgoj sirovina, a tu se kao problem javlja šteta od gnojidbe. Također, bioplastika nije tako lako razgradiva kao što mnogi misle!
Za izradu PET boca potrebno je puno više energije nego za proizvodnju TetraPaka, a njihov je ugljični otisak puno veći. Proizvode od PET plastike preporučuje se generalno koristiti samo jednom jer se višekratnom uporabom povećava rizik od bakterijske kontaminacije, a pogotovo ako je boca izložena izvoru topline. Također je to jedna od jednostavnijih vrsta plastike i u Hrvatskoj se može reciklirati. U sustavu povratne naknade skupi se oko 30 000 tona ove vrste plastike i ponovo se reciklira u nove boce.
Aluminijske limenke
Aluminij je lakši od stakla što smanjuje troškove transporta, a može se, jednako kao i staklo, beskonačno mnogo puta reciklirati bez gubitka kvalitete. Loša strana je da izvorna proizvodnja aluminija uključuje velike količine energije za taljenje i eksploataciju boksita koja je destruktivna za okoliš. Stoga ova ambalaža isprva ima visok ekološki i ugljični otisak, ali dramatično pada kada se reciklira. Recikliranje aluminijske limenke koristi samo 8% energije potrebne za proizvodnju nove.
Staklene boce
Staklene boce se dugi niz godina recikliraju u nove staklene boce i mogu se beskonačno mnogo puta reciklirati u zatvorenom krugu. Za njihovu je proizvodnju također potrebna manja količina vode nego za proizvodnju PET boca. Međutim, za izradu staklenih boca, kao i za njihov transport je zbog njihove težine, potrebno mnogo energije. Upravo je iz tih razloga staklena emisija ugljika najveća od svih vrsta ambalaže, čak i kada uzmete u obzir vjerojatnu količinu recikliranja koja će se dogoditi. Međutim, ako ponovno upotrebljavate staklene boce, njihov je rok trajanja mnogo dulji od ostalih materijala pa se smatra održivijim.