Bioplastika – je li razgradiva?
ko ste ikada pokušali napraviti ekološki prihvatljiv izbor kada je u pitanju određeno pakiranje, znat ćete da to može biti izrazito zbunjujuće, pogotovo za početnike. Vjerujem da vas i pojam bioplastika zbunjuje jer uz razne tvrdnje i tehničke uvjete, važno je paziti i na marketing. Što se tiče plastičnih proizvoda, najčešća obmanjujuća tvrdnja je plastika označena kao „biorazgradiva”.
Koja je razlika između bioplastike i biorazgradive plastike?
Bioplastika je velika obitelj različitih materijala i stoga spada u plastiku pod broj 7. Plastični materijal definira se kao bioplastika ako je ili biobaziran, biorazgradiv ili ima oba svojstva. Na biološkoj osnovi znači da je materijal ili proizvod dobiven iz biomase (biljke poput kukuruza, šećerne trske ili celuloze). Uobičajena plastika poput PET-a može se, na primjer, izraditi iz obnovljivih sirovina. „Okso-razgradiva plastika” konvencionalna je plastika izrađena od fosilnih goriva poput PE, PP ili PET i aditiva (prooksidansa, otuda „okso” u nazivu) koji navodno omogućuju brzu biorazgradnju proizvoda. Glavni problem s ovim tvrdnjama je taj što ne postoji neovisno potvrđeni uvjerljivi dokaz da će se plastika potpuno biorazgraditi.
Biorazgradnja je proces tijekom kojeg mikroorganizmi dostupni u okolišu pretvaraju materijale u prirodne tvari kao što su voda, ugljikov dioksid i kompost te umjetni dodaci nisu potrebni. Proces biorazgradnje ovisi o okolnim uvjetima okoliša (npr. mjestu ili temperaturi), o materijalu i primjeni. Kompatibilni materijali su prikladni za mikrobnu obradu na kraju životnog vijeka u okruženju za kompostiranje, bilo komercijalno ili u kući. Proizvodi ili materijali koji prolaze potrebnu normu za takvu mikrobnu obradu u tim okruženjima mogu se potvrditi kao kompostirani u skladu sa zahtjevima europske norme EN13432 (biorazgradivi materijali prikladni za komercijalno kompostiranje) i europske norme NF T-51 800 (biorazgradiva plastika prikladna za kućno kompostiranje). Najčešći tipovi bioplastike: polimer mliječne kiseline (PLA), drugi polimer laktona (cikličkog estera) kapronske kiseline (PCL) te polimer glukoze – termoplastični škrob, TPS
PLA se kod kućnog komposta sigurno neće razgraditi!
Da bi se razgradio u uvjetima industrijskog kompostiranja (58 stupnjeva) treba mu 75 dana. Snizi li se temperatura na 28 stupnjeva, što su uvjeti kućnog kompostiranja, uopće se neće razgrađivati! PLA, koji se dobro razgrađuje pri industrijskoj obradi, ne razgrađuje se ni u vodenom okolišu ni u tlu u kojem su razgradiva samo tri od sedam ispitanih polimera (PCL, TPS i PHB).
Dva su polimera biorazgradiva u vodenim ekosustavima
Samo su dva biorazgradiva polimera, PHB, polihidroksibutirat, i termoplastični škrob (TPS) doista razgradiva u svakom vodenom okolišu (morska i slatka voda, aerobni i anaerobni uvjeti).
Zašto je bioplastika loša?
Često se tvrdi da je bioplastika održiva i bolja za planet. Bioplastika se također proizvodi od nafte pa sudjeluje u iscrpljivanju konačnog fosilnog izvora energije. Vađenje fosilnih goriva i industrija plastike povezani su s klimatskim promjenama i značajnim onečišćenjem u svim fazama proizvodnje. Utvrđeno je da zagađuju zemlju, vodu i zrak kemikalijama toksičnim za sve žive organizme, uključujući i ljudska bića. Ne samo da se bioplastika proizvodi od fosilnih goriva, ona također na kraju stvara mikroplastiku i zagađuje druge tokove recikliranja baš zbog svoje kompleksnosti.
Ako imate nešto od biorazgradive plastike u svom domu što trebate odbaciti – odvojite to u spremnik plastike!
Dakle, najbolje rješenje za biorazgradivu plastiku je industrijska prerada, ali biotehnološkim postupcima (industrijsko kompostiranje i anaerobna digestija). Dakle, iako je nešto biorazgradivo, svejedno mu nije mjesto u moru ili vašem kućnom kompostu! Trenutno, dok još naši sustavi za gospodarenje otpadom nisu spremni za oporabu bioplastike, pametnije se držati klasičnih, potpuno prirodnih materijala.