Europa raspravlja o pripravnosti, a klimatske promjene i dalje ostaju na margini
rošli vikend u Bruxellesu je održana završna, treća sjednica Europskog panela građana o pripravnosti (European Citizens’ Panel on Preparedness). Riječ je o jednom od pokušaja Europske unije da obične građane, a ne samo profesionalne političare, izravno uključi u krojenje budućih zakona i politika.
Na kraju trodnevnog rada, službene preporuke Europskoj komisiji predali su najmlađa i najstariji član panela, šaljući simboličnu poruku: demokracija i budućnost pripadaju svim generacijama. No, jesu li u toj budućnosti prepoznate stvarne opasnosti koje nam kucaju na vrata?
Kako zapravo funkcioniraju građanski paneli?
Zamislite prostoriju u kojoj sjedi 150 nasumično odabranih građana iz svih 27 država članica EU-a. Cilj je stvoriti “Europu u malom” – skupinu ljudi različitih dobi, zanimanja, obrazovanja i životnih iskustava koji nisu stručnjaci za politiku, ali žive njezine posljedice. Proces je intenzivan i traje cijeli vikend kroz točno utvrđene korake: slušanje uvodnih predavanja, rad u manjim grupama (gdje svatko ima jednak glas, bez obzira dolazi li iz “male” Hrvatske ili “velike” Njemačke), oblikovanje konkretnih prijedloga i finalno glasanje o preporukama koje idu izravno na stol Europske komisije.
Tko pazi da građani imaju točne informacije?
Kako građani ne bi raspravljali “napamet”, iza njih stoji Knowledge Committee (Odbor za znanje). To je neovisno stručno tijelo sastavljeno od znanstvenika i operativaca čiji je zadatak sudionicima osigurati provjerene podatke, istraživanja i širi kontekst kako bi rasprava bila utemeljena na činjenicama.
Među tim stručnjacima bio je i Jose Segarra – čovjek kojii je cijeli profesionalni život posvetio borbi protiv klimatskih promjena. Segarra je inženjer građevine i znanstvenik za okoliš, suosnivač Zaklade za ekonomiju s niskim udjelom ugljika (Low Carbon Economy Foundation) te ambasador Europskog pakta za klimu pri Europskoj komisiji. S tom dužnošću, Segarra se bavi upravo time kako građane aktivno uključiti u borbu za klimatsku otpornost.
Nevjerojatan paradoks: Stručnjak za klimu u odboru, a 150 ljudi uživo šuti o klimi
I tu dolazimo do nevjerojatnog paradoksa ovog panela. Unatoč tome što je glavna tema bila pripravnost na buduće krize, i unatoč tome što im je na raspolaganju sjedio stručnjak kalibra Josea Segarre, 150 sudionika u dvorani tijekom rasprave uživo gotovo uopće nije dotaknulo pitanje klimatskih promjena. Dok se u Bruxellesu uživo raspravljalo o kriznoj komunikaciji, dezinformacijama i mentalnoj otpornosti, konkretni prijedlozi vezani uz klimatsku prilagodbu potpuno su gurnuti na marginu i izostali su iz završnih preporuka.
Ono što je propušteno u izravnom razgovoru u dvorani, ipak je ostalo zabilježeno u digitalnom prostoru. Kroz Citizens’ Engagement Platform (internetsku platformu otvorenu za sve građane EU-a), ta su pitanja uspješno otvorena online putem. Građani iz cijele Europe su preko platforme ipak uspjeli nametnuti pitanja klimatskih ekstrema i pripravnosti na ekološke katastrofe, pokazujući da je dio javnosti itekako svjestan opasnosti, čak i kada ona u samoj briselskoj dvorani padne u drugi plan.
Kako su se građani ipak dotakli održivosti?
Ipak, nepravedno bi bilo reći da su građani u potpunosti ignorirali teme koje su u srži klimatske krize. Tako su se među službenim preporukama radnih grupa našli vrlo konkretni zahtjevi za autonomnom proizvodnjom i skladištenjem energije unutar EU-a (autonomous energy production and storage), kao i prioritiziranje opskrbe hranom iz domaćih, europskih izvora (prioritising food supplies from within EU).
To nam pokazuje da građani intuitivno razumiju što znači stvarna pripravnost: neovisna čista energija i stabilni lokalni lanci prehrane. No, to samo dodatno potvrđuje koliko se o klimtskim promjenama još uvijek teško razgovara izravno.
Zašto nam je ovo važno? Pogled iz Hrvatske
Izostanak ozbiljnije rasprave o klimi među sudionicima uživo nije samo neka apstraktna “briselska crtica” – to je problem koji izravno pogađa Hrvatsku. Klimatski ekstremi više nisu budućnost, oni su naša stvarnost s kojom se trenutno prilično loše nosimo. Sjetimo se nedavnih snažnih nevremena koja su pogodila Zagreb i druge dijelove Hrvatske. Čupanje stabala, poplavljene ulice, uništeni krovovi i zakrčene prometnice ogolili su bolnu istinu: naši gradovi jednostavno nisu spremni za ono što dolazi.
Što kažu stručnjaci?
Sustavi odvodnje i dio urbane infrastrukture u Hrvatskoj građeni su za neka sasvim druga vremena. Zbog klimatskih promjena, superćelijske oluje, tuča i ekstremne količine kiše u kratkom vremenu postaju novo normalno, a postojeća infrastruktura to ne može izdržati.
Što kaže administracija?
U odgovorima Grada Zagreba često se naglašava kako se provodi takozvano “klimatsko potvrđivanje projekata” te kako se javni sustavi pokušavaju prilagoditi novim uvjetima. Međutim, zbilja na terenu jasno pokazuje koliko su naši zakonski, birokratski i infrastrukturni okviri spori u usporedbi s brzinom kojom se klima mijenja.
Edukacija kao jedini zajednički nazivnik
Ipak, jedna se tema provlačila kroz baš sve radne grupe u Bruxellesu, bez obzira na to čime su se bavile. Edukacija. Bilo da je riječ o krizama, digitalnoj sigurnosti ili društvenoj koheziji, 150 građana postiglo je potpun konsenzus: pripravnost ne počinje u trenutku kada katastrofa udari, nego godinama ranije – u učionicama.
Zajednički zaključak je da bez razvijanja kritičkog razmišljanja, medijske pismenosti i osjećaja zajedništva od najranije dobi nema ni otpornog društva. Upravo ono što godinama naglašavamo, da građanski odgoj i razumijevanje društvenih procesa ne smiju ostati samo slovo na papiru, već se moraju živjeti kroz radionice u školama i vrtićima, dobilo je potvrdu i na ovoj europskoj razini.
Demokracija koja traži sudjelovanje
Među sudionicima u Bruxellesu bila su i dva predstavnika iz Hrvatske. U razgovoru s jednom od naših sudionica, posebno mi je u sjećanju ostala njezina iskrena rečenica: „Imam osjećaj da male države poput Hrvatske ne mogu značajno utjecati na europske procese i da ništa ne možemo promijeniti.“
Najvažniji dojam s ovog panela jest da europske politike nisu nešto daleko, komplicirano i rezervirano samo za otuđene briselske urede. Kada gledate građane iz cijele Europe kako satima raspravljaju i pokušavaju pronaći zajednički jezik, postane jasno da demokracija nije gotov proizvod. Ona je proces koji zahtijeva sudjelovanje. Međutim, ovaj nam je panel održao još jednu lekciju: ako sami aktivno ne guramo i ne namećemo teme koje nas izravno pogađaju one lako mogu ostati po strani, čak i uz prisutnost najvećih stručnjaka. Zato ne smijemo odmahnuti rukom i misliti da smo “premali” da bi nas se čulo.
Jer pripravnost za budućnost se ne tiče samo Bruxellesa, ona se tiče svakog našeg poplavljenog podruma i svakog srušenog krova.
OVDJE pročitajte razgovor s osobom koja kao pojedinac utječe na euroske zelene politike.