Drobilice hrane: Praktične, ali štetne? Ili možda ne…
ada vas pitam koje teme želite da detaljnije obradim, gotovo uvijek netko spomene drobilice hrane. Iskreno, kod nas još uvijek nisu najpopularnija opcija, no u SAD-u ih koristi više od 50% kućanstava. Druga najčešće spominjana opcija je kompostiranje, a pitanje koje se logično nameće jest: koja od njih ima manji ekološki utjecaj?
Drobilice: Više prednosti ili mana?
U razgovoru s jednim vodoinstalaterom, rekao mi je da u kanalizacijskim sustavima trebaju završavati samo fekalije i toaletni razgradivi papir. Naši sustavi za obradu otpadnih voda, nažalost, ne koriste bioplinske sustave koji bi mogli pretvoriti metan iz ostataka hrane u obnovljive izvore energije, čime bi se smanjio ekološki utjecaj. Također, u mnogim člancima i raspravama prednost se daje kompostiranju. Kompostiranje je prirodan proces reciklaže organskog otpada, koji može rezultirati korisnim humusom i manje emisija stakleničkih plinova. Međutim, kada se uzme u obzir naš sustav gospodarenja otpadom, stvari nisu tako crno-bijele.
U hrvatskom kontekstu, gdje sustav odvojenog prikupljanja biootpada još uvijek nije savršeno razvijen, drobilice hrane mogu predstavljati praktičnije i – iznenađujuće – ekološki prihvatljivije rješenje. To nam je neslužbeno potvrdio i predstavnik zagrebačkog Holdinga, a sve dileme oko utjecaja drobilica na okoliš detaljno nam je pojasnila profesorica dr. sc. Aleksandra Anić Vučinić, predstojnica Zavoda za inženjerstvo okoliša.
U ovom razgovoru razrađujemo zablude, uspoređujemo ekološke aspekte i objašnjavamo zašto drobilice hrane možda ipak zaslužuju priliku – posebno u našem lokalnom kontekstu.
Budući da Hrvatska još nema razvijeniju infrastrukturu za preradu biootpada, mogu li drobilice biti korisne kao privremeno rješenje ili bi dodatno opteretile sustav otpadnih voda?
Drobilice za biootpad mogu biti dio rješenja, osobito u područjima gdje je teško organizirati odvojeno prikupljanje biootpada – poput starih gradskih jezgri ili stanova u višekatnicama. Rješenja za kućni biootpad trebaju biti prilagođena stvarnim potrebama korisnika, a drobilice u tom smislu mogu biti korisna opcija. Na Studiju inženjerstva okoliša Geotehničkog fakulteta proveli smo pilot projekt s Gradom Viroviticom i Fondom za zaštitu okoliša, gdje smo testirali sustav drobilica u jednoj zgradi. Paralelno smo mjerili kvalitetu otpadne vode u toj i kontrolnoj zgradi. Rezultati su pokazali da nema značajnih razlika u kvaliteti otpadne vode. Općenito, barem 20% kućanstava moglo bi koristiti drobilice kao održivo rješenje za biootpad.
Postoje li podaci ili pretpostavke o tome kako bi šira upotreba drobilica u Hrvatskoj utjecala na rad pročistača otpadnih voda i mogućnost proizvodnje bioplina?
U gradovima s razdjelnim sustavom odvodnje, drobilice povećavaju koncentraciju organske i taložne tvari. Organska tvar poboljšava biološku obradu i potiče proizvodnju bioplina, no veća količina taloga može predstavljati izazov u starim odvodnim cijevima.
Ako bi se u Hrvatskoj razvio bolji sustav za preradu biootpada, bi li kompostiranje i dalje ostalo najbolja opcija ili bi određene tehnologije mogle učiniti drobilice ekološki prihvatljivijima?
Tehnologije treba promatrati u kontekstu njihove primjene. Drobilice spadaju u mjere sprječavanja nastanka otpada jer smanjuju količinu biootpada u sustavu. Kompostiranje nastupa tek nakon prikupljanja i transporta. Prema hijerarhiji gospodarenja otpadom, prednost ima sprječavanje nastanka u odnosu na obradu otpada.