Namirnice iz trgovina i njihov utjecaj na okoliš – znanstvena istraživanja
otrebno je imati jednostavan i rigorozan kvantitativni način informiranja potrošača. To se odnosi na desetke tisuća različitih artikala koje mogu kupiti u trgovini“, tvrdi ekolog David Tilman. On je profesor na Sveučilištu Kalifornije u Santa Barbari i koautor studije. Prema procjeni znanstvenika, uzgoj govedine i janjetine najviše šteti okolišu. Taj utjecaj daleko je veći nego kod drugih izvora proteina, poput morskih plodova, piletine i ribe. Orašasti plodovi također imaju relativno visok utjecaj, iako mnogi misle da konzumiranjem takve hrane ne štete okolišu. Posebno je zanimljivo da prerađena pića, poput gaziranih i energetskih, imaju nizak utjecaj na okoliš. Oni dijele mjesto na ljestvici s biljnim namirnicama poput riže i beskvasnog kruha.
Životni ciklus hrane
Iako je provedeno mnogo istraživanja o utjecaju prehrambenih proizvoda na okoliš, većina tih proizvoda ima vrlo različit energetski sastav. To se odnosi na primjerice voće, govedinu i pšenicu. Mnogi ne istražuju te razlike. Podaci o cjelokupnom životnom ciklusu namirnice, odnosno o ukupnim utjecajima proizvodnje, berbe, transporta i obrade svih sastojaka, uglavnom su nevidljivi potrošačima.
Kako bi prevladali ta ograničenja, znanstvenici predvođeni Michaelom Clarkom sa Sveučilišta Oxford iskoristili su prethodno znanje iz popisa sastojaka. Na temelju toga izveli su zaključke o utjecaju svakog sastojka. Zatim su usporedili te informacije s bazama podataka o okolišu. Cilj je bio procijeniti utjecaje pomoću četiri pokazatelja: emisije stakleničkih plinova, korištenje zemljišta, nedostatak vode i potencijal eutrofikacije. Eutrofikacija označava višak hranjivih tvari iz proizvodnje koji može zagaditi okoliš i vodene tokove.
Konzultirali su prethodno objavljene radove i proveli dodatne analize. Svoj su pristup primijenili na 57 tisuća prehrambenih proizvoda. Ti proizvodi pronađeni su u supermarketima Tesco, velikom lancu trgovine mješovitom robom u Ujedinjenom Kraljevstvu i Irskoj.
Većina ljudi gravitira hrani koja sadrži visoku razinu šećera. Ta hrana je jeftina i proizvodi se u velikim količinama. Posljedica toga su povećane stope pretilosti, dijabetesa i drugih bolesti. One su povezane s prekomjernom konzumacijom visoko prerađene hrane. Ta hrana često sadrži visokofruktozni kukuruzni sirup.
„To se dogodilo sa Zelenom revolucijom”, kaže Tilman o nenamjernoj posljedici u 1950-im i 1960-im godinama zbog industrijskog uzgoja visokih prinosa koji uključuju pesticide, gnojiva i monokulture. Šećer, sol i masti su vrlo jeftini, a ljudi vole slanu, masnu i slatku hranu. Tijekom naše evolucijske prošlosti je to imalo smisla, a sad kad je hrana jeftina i lako dostupna, jedemo je u pretjeranim količinama.
Zdravo za ljude zdravo za okoliš
U prethodnoj studiji, Tilman i Clark otkrili su da je prehrana koja uključuje zdravu i manje prerađenu hranu općenito bolja i za ljude i za okoliš. Zbog toga trenutna studija znanstvenika također rangira prehrambene proizvode prema njihovom nutritivnom utjecaju. Biljna i manje prerađena hrana nalaze se na povoljnom dijelu spektra, dok su visoko prerađene namirnice na suprotnoj strani.
Znanstvenici tvrde da bi se najviše trebala konzumirati riba, dok se ostalo meso preporučuje jesti samo povremeno. Vegetarijanizam i peskaterijanizam smatraju se ekološki prihvatljivim i hranjivim načinima prehrane, pod uvjetom da se unos hidrogeniziranih masti i šećera drži na minimumu. Trenutno nema dovoljno znanstvenih podataka da se veganska prehrana svrstava u istu kategoriju, ali Tilman sumnja da bi i ona mogla pripadati toj skupini.
Međutim, postoji velika varijabilnost u sastavu i vrsti namirnica koje se nalaze u trgovinama mješovitom robom. To može dovesti do različitih utjecaja na zdravlje i okoliš. Također, treba uzeti u obzir i alternativne procese proizvodnje, napominje Tilman.