Mala pakiranja, ali veliki teret okolišu!
akiranja su postala neizbježan dio naše svakodnevice. Bez obzira na to jeste li u trgovini, naručujete hranu ili kupujete proizvode putem interneta, gotovo uvijek ćete naići na pakiranja. Međutim, dok se većina ljudi može diviti estetici ili funkcionalnosti malih pakiranja, rijetki razmišljaju o cijeni koju plaćamo za njihovu praktičnost, a ta cijena se očituje u okolišu.
Malo pakiranje, a više slojeva različitih materijala
Mala pakiranja često dolaze s više slojeva plastike, papira ili kartona. Kada se ti proizvodi otvore, ambalaža postaje otpad. Veliki broj malih pakiranja znači više otpada koji se mora zbrinuti, što opterećuje odlagališta i dovodi do veće potrebe za recikliranjem ili odlaganjem otpada. To sve troši energiju!
Energija, voda, kemikalije, nafta, minerali, drvo – sve ove sirovine koriste se u procesu stvaranja pakiranja
I sama proizvodnja malih pakiranja zahtijeva značajnu količinu energije i resursa. Procesi poput ekstruzije plastike, tiskanja ambalaže i oblikovanje zahtijevaju sirovine i energiju. Također je potrebno više materijala za proizvodnju većeg broja malih pakiranja u usporedbi s manjim brojem većih pakiranja. Staklenički plinovi, teški metali i razne čestice samo su neki od zagađivača koje ispuštaju tvornice pakiranja.
Izglednost za reciklažom – gotovo nepostojeća u Hrvatskoj!
Višak ambalaže kao i rasipna ambalaža može pridonijeti onečišćenju na razne načine, a šansa da će se manja ambalaža mehanički reciklirati vrlo niska. Ova mala pojedinačna pakiranja su jedan od najvećih neprijatelja okoliša jer i pravilno odvojena šanse da se ovakvo pakiranje odvoji za reciklažu su gotovo nikakve, pogotovo u ručnim sortirnicama koje su kod nas dominantne. U slučaju da ide na energetsku oporabu moguće je dobiti energiju iz nje, međutim energetska oporaba je u vrlo niskim postocima.