Šok za skeptike: solarni paneli se recikliraju, a Hrvatska ih sve više instalira
ko bih dobila euro svaki put kad netko kaže: „Solarni paneli se ne mogu reciklirati“, vjerojatno bih već mogla financirati cijeli krovni solarni sustav za susjede. Šalu na stranu, važno je razumjeti kako recikliranje solarnih panela funkcionira, ali i što je realno izvesti u praksi. Naime, u recikliranju se oporabljuju samo oni materijali čija vrijednost nadoknađuje trošak procesa – srebro, polisilikon, bakar i aluminij. Ostatak se trenutno često usitni i prodaje kao drobljeno staklo, ali nove tehnologije brzo mijenjaju igru.
Problem je što se većina solarnih panela trenutno usitnjava i deponira jer vrijednost iz reciklirane ploče nije dovoljna za nadoknadu troškova transporta i recikliranja, ali prema nekim analizama nastupit će određene promjene.
Solarni paneli u Hrvatskoj – trend rasta
U Hrvatskoj je značajniji pomak vidljiv tek posljednjih godina. Tijekom 2022. u kućanstvima je instalirano više solarnih elektrana nego u prethodnim godinama zajedno, a trend se nastavio i u 2023. Prema podacima HEP-ODS-a, na dan 30. rujna 2023. bilo je priključeno 8.779 sunčanih elektrana u kućanstvima i 4.097 u sektoru poduzetništva, s ukupnom instaliranom snagom od oko 800 MW. Ipak, udio električne energije proizvedene iz Sunca u Hrvatskoj i dalje je manji od 1 %, dok je europski prosjek oko 10 %. Imamo prostor za rast, ali i za razmišljanje o recikliranju – pitanja poput „Što će biti s panelima za 25 godina?“ postaju sve češća.
Kako se proizvode solarni paneli
Većina panela koristi silikonsku bazu (95 % svjetske proizvodnje), dok preostalih 5 % dolazi iz eksperimentalnih materijala poput organskih fotonaponskih ploča. Tu je i stakleni sloj, aluminijski okvir te manji dijelovi poput srebra i bakra. Proces proizvodnje zahtijeva energiju i resurse, ali usporedni ugljični otisak panela tijekom životnog vijeka je 12 puta manji od prirodnog plina i 20 puta manji od ugljena po kWh.
Korištenje i kraj životnog vijeka panela
Solarni paneli pružaju energiju bez emisija stakleničkih plinova. Krovna instalacija gotovo da ne utječe na okoliš, dok tlačne solarne farme mogu smanjiti bioraznolikost ili vizualno promijeniti krajolik. Garancija panela je 25–30 godina, a više od 96 % materijala se može reciklirati. U EU i Hrvatskoj paneli spadaju pod električnu i elektroničku opremu, što znači da proizvođači moraju osigurati sustave recikliranja.
Bitno je znati da su paneli koncentrirani na specifičnim lokacijama, što olakšava prikupljanje i recikliranje, a tvrtke poput francuskog ROSI-a i njemačkog FLAXRES-a razvijaju tehnologije za oporabu materijala poput silikona i metala.
Koliko je problem stvarno velik?
Predviđa se da će do 2050. biti proizvedeno oko 78 milijuna tona otpada od solarnih panela – zastrašujuća brojka na prvi pogled, ali samo jedna desetina godišnjeg otpada u EU (oko 776 milijuna tona). Čak i da EU preko noći instalira dovoljno panela za 100 % svojih potreba, to bi odgovaralo volumenu rudnika lignita od 540 m dubine i 1 km² površine. Za usporedbu, najveći rudnik ugljena u Europi (poljski Bełchatów) godišnje iskopa 50 milijuna m³ lignita.
Solarni otpad čini mali dio ukupnog problema, a tehnologije recikliranja brzo napreduju. Paneli koji se sada instaliraju vjerojatno će se uklanjati tek oko 2053., kada će ih zamijeniti novija generacija.
Solarna energija donosi velike koristi – smanjenje emisija, vlastitu proizvodnju energije i dugoročne uštede. Problem otpada od panela postoji, ali ga možemo kontrolirati kroz recikliranje i tehnološki napredak. Ključno je razumjeti da ekonomska isplativost određuje što se reciklira, i da većina materijala ima potencijal za oporabu. U konačnici, solarni paneli su održivo rješenje, a njihova proizvodnja i recikliranje doprinose zaštiti okoliša – daleko više nego što potencijalni problem otpada može štetiti.
Sve o neiskorištenom energetskom potencijalu u Hrvatskoj pročitajte OVDJE.