Biootpad u Hrvatskoj: Što se događa na odlagalištu, a što u kompostani?
nogi misle da neodvajanje organskog otpada nije veliki problem. To je prirodni otpad. Razgradit će se, zar ne? Ne baš. Biootpad čini oko 30–40 % kućanskog otpada. Kada završi na odlagalištu, prekriven drugim slojevima otpada, nema dovoljno kisika. Umjesto aerobne razgradnje, započinje anaerobni proces. Rezultat je metan.
Biootpad nije bezopasan kada završi na odlagalištu
Metan je snažan staklenički plin. U kratkom vremenskom razdoblju ima višestruko jači učinak zagrijavanja od ugljikova dioksida. Dobra vijest je da u atmosferi ostaje kraće. Loša vijest je da ga proizvodimo previše. Smanjenje emisija metana jedno je od najbržih rješenja za ublažavanje klimatskih promjena. A sve počinje u kuhinji.
Što se događa u kompostani?
Kada biootpad odvojimo u smeđu kantu, on odlazi u kompostanu. Tamo se formiraju kompostne hrpe koje se redovito prevrću kako bi se osigurao dotok kisika. To je kontrolirani proces. Mikroorganizmi razgrađuju organsku tvar bez stvaranja metana. Rezultat je kompost – vrijedan materijal koji poboljšava tlo, zadržava vlagu i vraća hranjive tvari u prirodni ciklus. Otpad tada postaje resurs.
A što je s bioplinom?
Anaerobni proces može biti i koristan, ali samo ako se odvija u kontroliranim uvjetima, u bioplinskim postrojenjima. Bioplin nastaje razgradnjom organske tvari bez kisika. Sastoji se uglavnom od metana i ugljikova dioksida. Taj se plin može koristiti za proizvodnju električne energije, topline ili kao gorivo. U sustav za bioplin mogu uključiti i ostaci termički obrađene hrane. Dakle, ono što u kuhinji izgleda kao smeće može postati energija.
Kompostane i bioplin u Hrvatskoj – gdje smo danas?
U Hrvatskoj postoji nekoliko desetaka bioplinskih postrojenja. Prema podacima Ministarstva poljoprivrede i registra obnovljivih izvora energije, trenutno je 71 elektrana na bioplin s ukupnom instaliranom snagom od 77,1 MW, a dio je i u razvoju. Ako bi se svi kapaciteti koristili, energija iz bioplina mogla bi godišnje proizvesti dovoljno električne energije da pokrije potrebe oko 100.000 kućanstava.
Međutim, bioplinska postrojenja suočavaju se s ekonomskim izazovima. Visoki troškovi sirovina i tržišne regulacije doveli su mnoge instalacije do ruba opstanka, što utječe na njihovu operativnost. Osim toga, procjenjuje se da tek manji dio prikupljenog biootpada u Hrvatskoj prolazi kroz bioplinska postrojenja, dok većina organskog otpada i dalje završava na odlagalištima.
Unatoč tome, bioplin i kompostane ostaju važan dio rješenja: proizvedena energija iz obnovljivih izvora smanjuje uvoz struje, a odgovorno gospodarenje biootpadom smanjuje emisije metana i doprinosi kružnoj ekonomiji.
Biootpad ne pripada u običnu kantu. Njegovo mjesto je u smeđoj kanti, kućnom komposteru ili u postrojenju za bioplin.
OVDJE pročitajte što o biootpadu i njegovoj budućnosti misli stručnjak za isti.