Kompostabilno ili biorazgradivo – nauči razliku
edno od vrlo čestih pitanja koje dobijem na društvenim mrežama jest – je li bolje ako je nešto naznačeno kao kompostabilno ili pak ako je biorazgradivo? Moram odmah reći da je sasvim normalno biti zbunjen oko ove terminologije, zbunjivala je i mene, dok nisam sasvim prionula problematici. Naime, iako su svi materijali koji se mogu kompostirati biorazgradivi, nisu svi biorazgradivi kompostabilni. Glavne razlike odnose se na proizvodne materijale, način na koji se razgrađuju i zaostale elemente nakon razgradnje. Za razgradnju materijala koji su naznačeni kao kompostabilni, potrebno posebno okruženje za kompostiranje. To uključuje visoke temperature, hranjive tvari, vlagu i puno kisika!
Mogućnost kompostiranja znači da se proizvod može razgraditi u prirodne elemente. Kako se razgrađuje na svoje prirodne elemente, ne šteti okolišu. Proces obično traje oko 90 dana. Pogodnim za kompostiranje smatra se sve što se razgrađuje biološkim procesima. Pri tome nastaju CO2, voda, anorganski spojevi i biomasa, brzinom koja je u skladu s drugim materijalima za kompostiranje. Također, ne ostavlja vidljive, prepoznatljive ili toksične ostatke.
S druge strane, s pojmom „biorazgradivo” baš se lako razbacujemo pa ga možemo vidjeti na raznim pakiranjima. Ali što zapravo označava? Sve što je biorazgradivo brzo će se i sigurno razgraditi u uglavnom bezopasne spojeve. No, što tvar čini biorazgradivom? Sve što je biljnog, životinjskog ili prirodnog mineralnog porijekla obično je biorazgradivo. Međutim, razgradit će se različitim brzinama, ovisno o izvornom materijalu od kojeg su napravljeni i koliko su obrađeni. Dakle, biorazgradivi proizvodi razgrađuju se kraće nego proizvodi koji nisu biorazgradivi.
U čemu je zapravo razlika?
Gledajući ove definicije, i dalje se čine sličnima! Vratit ćemo se na ključnu rečenicu. Iako su svi materijali koji se mogu kompostirati biorazgradivi, nisu svi biorazgradivi materijali kompostabilni! Ponekad se biorazgradivi materijali vraćaju u prirodu i mogu potpuno nestati, ali ponekad ostave za sobom metalne ili druge ostatke koji se ne mogu potpuno razgraditi. Oni materijali koji se mogu kompostirati stvaraju humus, koji je bogat hranjivim tvarima i izvrstan je za biljke.
Ukratko, proizvodi za kompostiranje su biorazgradivi, ali imaju i dodatnu korist: kada se razgrade, otpuštaju vrijedne hranjive tvari u tlo, pomažući rastu biljaka.
Zašto je poznavanje ovih dvaju termina važno?
Dok se biorazgradivi predmeti odnose na bilo koji materijal koji se razgrađuje i raspada u okolišu, ono što možemo kompostirati su organske tvari, a krajnji proizvod ima mnoge korisne namjene, poput gnojidbe i poboljšanja zdravlja tla. Najvažnije je da materijali za kompostiranje ne ostavljaju otrovne ostatke. Za razliku od materijala koji se mogu kompostirati, biorazgradivim materijalima može trebati nekoliko godina da se razgrade. U nekim slučajevima čak mogu ostaviti otrovne komponente. Na primjer, plastika na biljnoj bazi često se označava kao biorazgradiva. Trebala bi se lakše razgraditi od obične plastike, no ako nisu prisutni pravi okolišni čimbenici, može se razgrađivati jednako dugo kao i obična plastika.