Gospić, PFAS i lekcija iz Njemačke: Zašto je uklanjanje otpada vjerojatno samo početak sanacije?
spod nekog video komentara na situaciju u Gospiću prije nekoliko dana pročitala sam komentar čovjeka koji živi u Njemačkoj i koji mi nije izlazio iz glave. Osvrnuo se na slučaj iz njemačke regije Mittelbaden, područja oko Rastatta, Baden-Badena i Karlsruhea, gdje se godinama bore s posljedicama ozbiljnog onečišćenja PFAS-om. Industrijski, PFAS-om zagađeni mulj završio je na poljima, pa procurio u tlo i podzemne vode. Dodao je kako sudovi u Karlsruheu i danas vode odštetne tužbe protiv onih koji su mulj razasuli te završio kako Njemačka, sa svim svojim novcem i tehnologijom, s ovim se bori više od deset godina i još nema konačno rješenje, nego se problem drži pod kontrolom filterima i zabranama uzgoja.
Meni je ovo bila bolna spoznaja…
Da budem jasna – nisam znanstvenica, kemičarka, hidrogeologinja ni stručnjakinja za sanaciju onečišćenih područja. Ovo je pokušaj da kao zabrinuta građanka usporedim ono što danas znamo o Gospiću s iskustvima iz Njemačke i postavim pitanja koja mi se čine ključnima. Neke veze između tih slučajeva zasad možemo samo razmatrati, a ne dokazati. Konačne zaključke moraju dati struka i nadležna tijela.
Zašto sam se usudila usporediti njemački slučaj s hrvatskim?
U njemačkom području Mittelbaden, oko Rastatta, prije dvadesetak godina industrijski otpad iz papirne industrije završio je u kompostu koji se dijelio poljoprivrednicima i koristio na poljima. Problem je bio u tome što je taj otpad sadržavao PFAS, odnosno „vječne kemikalije“.
PFAS se iz tla postupno proširio u podzemne vode, a onečišćenje je zahvatilo i poljoprivredne površine. U jednom trenutku problem je stigao i do pitke vode. Procjenjuje se da je kontaminirano oko 1100 hektara zemljišta i približno 170 milijuna kubičnih metara podzemnih voda. No, posljedice se nisu zaustavile na okolišu. Mjerene su povišene koncentracije pojedinih PFAS spojeva u krvi stanovnika, poljoprivrednici su morali uništavati usjeve, a sanacija i praćenje onečišćenja već su koštali desetke milijuna eura. I nakon svih tih godina problem još nije jednostavno riješen.
Problem je postao toliko ozbiljan da se danas govori kao o jednom od najvećih slučajeva onečišćenja u Njemačkoj.
Još jedan problem pokazao se posebno važnim: tko će na kraju sve to platiti? Utvrđivanje odgovornosti pokazalo se vrlo složenim, između ostalog i zato što su neke tvrtke povezane sa slučajem u međuvremenu ugašene ili reorganizirane. Dio troška tako je pao na javni novac.
I upravo zato mi je Rastatt zanimljiv u kontekstu Gospića.
Gospić i Rastatt nisu isti slučaj. U Njemačkoj je riječ o velikom području kontaminiranom PFAS spojevima, pri čemu se onečišćenje povezuje s korištenjem komposta koji je sadržavao industrijski otpad. U Gospiću govorimo o ilegalno odloženom otpadu čiji je sastav velikim dijelom već utvrđen, ali se još istražuju njegov puni utjecaj na okoliš i moguće širenje onečišćenja.
Ono što ih je upozorenje koje možemo izvući iz njemačkog slučaja: kada onečišćenje jednom dospije u tlo i podzemne vode, problem može vrlo brzo prerasti granice jedne lokacije. Tada ga je puno teže, skuplje i dugotrajnije sanirati.
Što zasad znamo, a što još ne znamo?
Znamo:
- da je u Gospiću nezakonito odložen velik broj tona otpada;
- da je među otpadom pronađen i otpad s opasnim svojstvima;
- da su istraživanja pokazala određene pokazatelje onečišćenja podzemnih voda;
- da je PFAS pronađen u jednom od analiziranih izvora, Tonkovića vrilu;
- da je izmjerena koncentracija PFAS-a na tom izvorištu znatno ispod propisane vrijednosti;
- da je javna voda prema trenutačno dostupnim podacima zdravstveno ispravna;
- da zasad nije dokazana veza između pronađenog PFAS-a i ilegalnog odlagališta;
- da država priprema i provodi postupke za sanaciju;
- da se razmatra više mogućih modela sanacije.
Ne znamo još:
- predstavlja li ilegalno odloženi otpad dugoročni izvor PFAS-a za podzemne vode;
- može li i u kojem smjeru doći do širenja onečišćenja;
- kakav je puni kemijski sastav otpada;
- kakav će biti dugoročni okolišni učinak cijelog odlagališta;
- koja će metoda sanacije biti konačno odabrana;
- koliko će dugo nakon sanacije biti potreban monitoring.
Vrijedno je spomenuti što su uopće PFAS spojevi koji su navedeni kao kobni?
PFAS je skupina od tisuća sintetskih kemijskih spojeva koji se zbog svojih svojstava koriste u velikom broju proizvoda. Otporni su na vodu, masnoće, toplinu i kemijske utjecaje, a upravo zbog svoje iznimne postojanosti često se nazivaju “vječnim kemikalijama”. HZJZ navodi da skupina obuhvaća približno 10.000 različitih spojeva. Problem je što nisu svi jednako istraženi niti se svi jednako prate.
Za neke PFAS spojeve postoje vrlo dobro dokumentirani podaci o mogućim zdravstvenim učincima dugotrajne izloženosti. HZJZ navodi povezanost određenih PFAS spojeva s povišenim kolesterolom, promjenama funkcije jetre i hormonskog sustava, slabijim imunološkim odgovorom, povišenim krvnim tlakom u trudnoći te povećanim rizikom od pojedinih vrsta raka. Istodobno, Zavod naglašava da sama prisutnost PFAS-a ne znači automatski da je stanovništvo zdravstveno ugroženo: rizik ovisi o konkretnom spoju, koncentraciji, načinu i trajanju izloženosti.
Pronađen PFAS nije isto što i ljudi su otrovani. Ali isto tako ako PFAS nije pronađen iznad propisane vrijednosti u vodi za piće, to ne znači da do takvog problema neće tek doći.
Što se događa s pitkom vodom u Gospiću?
Prva tvrdnja glasi: voda iz javnog vodoopskrbnog sustava u Gospiću trenutno je zdravstveno ispravna.
To potvrđuju dostupni podaci HZJZ-a. Na izvorištu Mrđenovac PFAS nije utvrđen, dok je na Tonkovića vrilu izmjerena koncentracija PFAS-a oko 20 puta niža od propisane maksimalne vrijednosti. Ministarstvo navodi da prema trenutačno dostupnim podacima javna vodoopskrba nije pod utjecajem procjednih voda s odlagališta.
Druga tvrdnja glasi: možemo li sa sigurnošću reći da ilegalno odloženi otpad dugoročno ne predstavlja nikakav rizik za podzemne vode?
HZJZ naglašava da sam pronalazak PFAS-a u nekom uzorku ne dokazuje da on potječe upravo s ilegalnog odlagališta. Za utvrđivanje eventualne povezanosti potrebno je analizirati hidrogeološke odnose, smjerove i dinamiku podzemnih voda, prostorni raspored nalaza te vrstu PFAS spojeva. Dakle, ti spojevi postoje, ali ne znamo odakle su točno došli.
Ali postoji i druga važna činjenica: PFAS nije skupina kemikalija koju je lako ignorirati samo zato što se trenutno ne nalazi u javnoj vodi u kritičnim vrijednostima.
Najvažnija rečenica po meni nije “voda je sigurna”
Mislim da je ovdje potrebno biti fer prema institucijama, ali fer prema njima ne znači biti nekritičan. Ako HZJZ na temelju provedenih analiza kaže da je voda iz javnog vodoopskrbnog sustava zdravstveno ispravna, to treba jasno prenijeti građanima.
Nema smisla ni plašiti ljude rakom, trovanjem ili katastrofom na temelju jednog nalaza. No jednako tako ne bi trebalo koristiti zdravstvenu ispravnost vode kao argument da je cijeli problem nepostojeći, a nekako se upravo ta činjenica stalno naglašava javnosti. Javna vodoopskrba i stanje okoliša nisu ista stvar. Možemo trenutno imati sigurnu vodu iz slavine i istodobno imati ozbiljan okolišni problem koji zahtijeva sanaciju i višegodišnje praćenje.
I tu dolazimo do politike
Ovo je političko pitanje. Ne u smislu “Vlada protiv oporbe”, niti u smislu toga tko će osvojiti političke bodove na temi Gospića. Političko je zato što država odlučuje koliko brzo će reagirati, koliko će novca izdvojiti, koje će metode sanacije odabrati, koliko će dugo trajati monitoring i koliko će informacije biti dostupne javnosti. To je naš novac, naše zdravlje i to je naš okoliš.
Priroda ne čeka administrativna rješenja. Prava se drama odvija u onome što ne vidimo, a što ulazi u podzemne vode.
Fokusirajmo se na to da odvoz otpada s površine nije kraj sanacije, nego tek njen početak. A ako je njemačkim stručnjacima trebalo godinama samo da procjene štetu u tlu, na temelju čega mi vjerujemo institucijama da je problem u Gospiću rješen onog trenutka kad se odveze posljednji kamion s otpadom?
I to je odgovornost institucija, bez obzira na to koja je politička opcija trenutno na vlasti.
Vlada je posljednjih dana vrlo jasno poručila da će sanacija biti provedena i da je zaštita zdravlja građana prioritet. Najavljeno je da će do kraja rujna biti predstavljen model sanacije zakopanog otpada. To je obećanje koje sada treba pratiti. Međutim, već sada je jasno kako je uklanjanje otpada vrlo vjerojatno, nažalost, samo početak priče.