Vlažne maramice i njihova štetnost
nogi posežu za vlažnim maramicama jer olakšavaju svakodnevicu, pogotovo putnicima i roditeljima male djece. Stvorene su pedesetih godina kao pomoć u hitnim situacijama pri izmjeni dječjih pelena, no devedesetih godina započela je masovna proizvodnja, a osim za brisanje određenih dijelova tijela, danas su gotovo neizostavne pa su uz različite dodatke namijenjene za brisanje podova, različitih površina, skidanje šminke itd. Guardian povijest vlažnih maramica opisuje kao povijest globalnih nejednakosti, konzumerizma i zanemarivanja posljedica. Godišnje ih se iskoristi čak 450 milijardi, što je oko 14 tisuća svake sekunde. Istraživanja tržišta pokazuju kako su upravo takvi higijenski pokazatelji idealne ilustracije razlike između onih koji „imaju” i onih koji „nemaju” jer je u siromašnim zajednicama upotreba gotovo jednaka nuli. S porastom zarade češće se kupuju i koriste skuplji higijenski proizvodi koji nisu nužnost.
Ono o čemu se malo ili nikako ne govori jest to da vlažne maramice sadrže plastiku, a većina ih završi na deponiju i čak odvodu! Iako je na nekima naznačeno da ih se ne ubacuje u odvode, u brojnim slučajevima ljudi to rade. Za razliku od papira čija se celulozna vlakna raspadaju u vodi, plastična vlakna vlažnih maramica teško su i izuzetno sporo razgradiva pa se talože u kanalizacijskim sustavima smanjujući propusnost cijevi ili ih čak začepljuju!
Tako je skovan naziv „fatberg” koji je postao sve popularniji široj javnosti u 2017. godini kada su pod ulicama Engleske pronađeni golemi čvrsti komadi otpada iz kanalizacije. Fatberga je uglavnom sadržavao životinjske masti u kombinaciji s proizvodima za higijenu u kućanstvu, kao što su vlažne maramice i sanitarni proizvodi. Najveći fatberg pronađen je ispod Liverpoola – bio je dug 84 metara što je duže od putničkog aviona te je težio 90 tona koliko teži 13 afričkih slonova.
Nemarno odbačena vlažna maramica nošena vjetrom lako završi u moru, a zbog sličnosti s meduzom umjesto slasnog postane smrtonosan zalogaj za morske kornjače. Morske kornjače na taj način umiru izrazito sporo, bolnom smrću.
Ono što je važno napomenuti je to da se Komisija EU-a počela baviti tim problemom. Naime, Komisija EU-a objavila je 18. prosinca 2020. Uredbu kojom se utvrđuju usklađeni zahtjevi za označavanje plastičnih proizvoda za jednokratnu upotrebu navedenih u Direktivi EU-a o plastici za jednokratnu upotrebu 2019/904.
Ista Uredba daje usklađene specifikacije označavanja za vlažne maramice (s površinom od 10 cm² ili većom!) koje se sastoje od simbola koji navode da proizvod sadrži plastiku i da se ne smije ispirati jer bi to moglo biti potencijalno opasno za morski okoliš.
Stoga, pratite oznake EU-a o maramicama i ako vlažne maramice baš morate kupovati, birajte one koje ne sadrže plastiku. Dodatno vodite računa o tome gdje ćete i kako odbaciti potrošenu vlažnu maramicu. Ako ne sadrži plastiku i ima oznaku compostable, može u biootpad, dok sve ostale moraju u miješani otpad. Oznaci flushable ne bih vjerovala jer smo na Instagramu radili test s jednom takvom koja se ni nakon 7 dana nije razgradila. Uvijek postoje alternative – koristite krpu, vodu i sve ono što već postoji, a prije nije bilo nužnost kao sada.