Istina o hrani: Evo kada ju zapravo trebate baciti!
acanje hrane postalo je sasvim uobičajeno, često potaknuto strahom od trovanja hranom i brigom za vlastitu sigurnost. Svima su nam informacije lako dostupne, ali i često konfuzne, pa se mnogi ljudi suočavaju s dilemom - koliko je hrana koju jedemo stvarno sigurna? Briga za sigurnost hrane postala je središnja tema u našoj svakodnevici, potaknuta ne samo stvarnim opasnostima već i mitovima koji su često vezani za hranu i konzumaciju iste.
U ovom razgovoru, duboko ćemo zaroniti u svijet hrane, razotkriti mitove i istražiti stvarne prijetnje koje se kriju na našim tanjurima, uključujući dragocjene uvide nutricionistice Ive Dorić. Na svom Instagram profilu, Iva posvećuje objave sigurnosti hrane, promjeni prehrambenih navika i općenito održivoj prehrani, pružajući dodatne perspektive i savjete za odgovorno konzumiranje hrane. Ova rasprava nije samo o otkrivanju istine, već i o educiranju javnosti o pravilnoj prehrani, pravilnom rukovanju hranom i smanjenju bacanja hrane, stvarajući tako svijest koja će doprinijeti sigurnijem i održivijem prehrambenom sustavu.
Koliko često se zapravo događaju slučajevi trovanja hranom i postoji li stvarna osnova za strah od trovanja koji može utjecati na odluke ljudi o bacanju hrane?
Mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, proljev, glavobolja i opća slabost su manifestacije trovanja hranom, koje nastaje konzumacijom kontaminirane hrane. Zahvaljujući poboljšanim higijenskim standardima, trovanje hranom danas nije česta pojava. Prema podacima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA), u Hrvatskoj je tijekom 2022. godine zabilježeno 26 incidenata trovanja hrane, obuhvaćajući ukupno 950 osoba. Važno je napomenuti da se trovanje najčešće događa zbog nepravilnog postupanja s hranom, poput prijenosa bakterija sa sirove hrane na onu koja je već kuhana i spremna za konzumaciju. Stoga, pažljivo rukovanje hranom ključno je za sprječavanje ovakvih situacija.
Posebnu pažnju treba posvetiti rizičnim skupinama: maloj djeci, trudnicama, starijim osobama i kroničnim bolesnicima. Ako sumnjate u sigurnost hrane, izbjegavajte konzumaciju.
Plijesan na hrani: Kakva je stvarna opasnost i je li nužno odbaciti namirnicu s malim znakom plijesni? Koliko je određena vrsta plijesni zapravo opasna za konzumaciju?
Plijesni su prilično česta pojava na hrani. Iako većina vrsta plijesni i njihova prisutnost ne uzrokuju iznenadno trovanje hranom, preporučuje se izbjegavati ih. Plijesan sama po sebi nije štetna, no opasnost leži u mikotoksinima koje proizvodi i otpušta u hranu, čiji dugotrajni unos povezuje se s povećanim rizikom od raka. Pljesniva hrana u većini slučajeva trebala bi se odbaciti jer mikotoksini mogu prodrijeti duboko u hranu. Iako su mikotoksini nevidljivi golim okom, prisutni su i mogu štetiti organizmu. Primjeri hrane koju treba odbaciti ako primijetite plijesan uključuju kruh, ajvar, pekmez, te voće i povrće koje obiluje sokom npr. rajčica, mandarina, limun.
Što kada primjetite plijesan na hrani?
Kada primijetite plijesan na hrani, nemojte je njušiti jer to može uzrokovati probleme s disanjem. Pljesnivu hranu bacite, zamotajte je u papirnatu vrećicu i odložite u biootpad, nedostupno djeci i kućnim ljubimcima. Očistite hladnjak ili smočnicu gdje je bila pohranjena pljesniva hrana. Provjerite ostalu hranu koja je bila u kontaktu s plijesni jer se plijesan lako širi.
Tvrdi sirevi te svježe voće i povrće s malo tekućine (mrkva, brokula, poriluk) ne moraju se bacati! Sigurni su za konzumaciju nakon što se odreže najmanje 2,5 cm oko i ispod mjesta plijesni. Na taj način smanjujete bacanje hrane i zadržavate namirnice koje su sigurne za jesti.
Utjecaj skladištenja namirnica u vodi na nutritivnu vrijednost: Gube li se vitamini i minerali ako mrkvu čuvamo u vodi? Koji su optimalni načini skladištenja svakodnevnih namirnica kako bi se sačuvala njihova nutritivna vrijednost?
Najmanje nutritivnih vrijednosti mrkva će izgubiti ako se svježa oguli i zamrzne. Skladištenje namirnica u vodi može rezultirati gubicima vitamina i minerala topljivih u vodi. Na primjeru mrkve, može se smanjiti količina kalija, tiamina, riboflavina, niacina, pantotenske kiseline, folata i vitamina B6. No, ako skladištenje mrkve u vodi spriječi njezino propadanje i smanji bacanje hrane, takav pristup je korisniji i održiviji.
Kako potrošači mogu prepoznati kvalitetu namirnica i prije kupovine?
Pored vizualne i mirisne provjere hrane te čitanja prehrambenih deklaracija, prosječnom potrošaču može biti izazovno utvrditi sastav pojedine namirnice. No, iza sigurnosti i kvalitete hrane stoji kompleksan sustav stručnjaka posvećenih osiguranju da hrana koja završi na našim tanjurima bude sigurna i visokokvalitetna. Osim toga, svatko ima pravo izabrati hranu ili prehrambene proizvode koji su najprikladniji za vlastite potrebe. Kako biste osigurali uravnoteženu prehranu, preporučujem biranje raznolike hrane uz obilje voća i povrća.
Kako prepoznati jesu li namirnice sigurne za konzumaciju i nakon isteka roka trajanja?
Prvenstveno čitanjem deklaracija. Na hrani se mogu naći dvije oznake za rok trajanja – “upotrijebiti do” i “najbolje upotrijebiti do”. Prva i kraća oznaka, “upotrijebiti do” nalazi se na hrani kraćeg roka trajanja, poput svježeg mesa, ribe i mlijeka. Ta oznaka odnosi se na sigurnost hrane. To znači da je proizvođač procijenio da hrana nakon isteka ovoga datuma više nije sigurna za konzumaciju, odnosno potrebno ju je baciti. S druge strane, oznaka “najbolje upotrijebiti do” nalazi se na hrani poput čokolade, žitnih pahuljica i tvrdoga sira. Ona se odnosi na kvalitetu hrane, što znači da je proizvođač procijenio da je do toga datuma hrana optimalne kvalitete, uz uvjet da se skladišti u skladu s uputama na pakiranju. Nakon tog datuma hrana možda neće biti jednake kvalitete, ali ne morate ju baciti jer je i dalje sigurna za konzumaciju!
Uz čitanje datuma roka trajanja, najjednostavnije se može provjeriti pomoću osjetila. Pogledajte kako izgleda, pomirišite i kušajte. Ako se nešto čini sumnjivim, hrana vjerojatno nije sigurna.